Vrtić kao izvor podrške djetetu tijekom razvoda roditelja

Razvod je teško i bolno razdoblje za svakog člana obitelji, a osobito bolno može biti za dijete. To je proces koji dovodi do promjena koje dijete ne razumije, a koje smanjuju predvidljivost i stabilnost njegove okoline.

Očekivane i u danim okolnostima normalne reakcije koje su zajedničke većini djece predškolske dobi:
- u dječjoj glavi javljaju se mnoge misli i pitanja: Gdje ću ja živjeti?; Kad ću opet vidjeti mamu/tatu?; Hoće li se tata i mama pomiriti?; Hoće li me i dalje voljeti? …;
- javljaju se vrlo različiti osjećaji: osjećaj tuge, uznemirenosti, zabrinutosti, zbunjenosti,  nesigurnosti, osjećaji straha i ljutnje, osjećaj krivnje, osjećaji bespomoćnosti i usamljenosti;
- uočavaju se i promjene u ponašanju djeteta: plačljivost, problemi kod odvajanja, ispadi bijesa, prkos, povlačenje od vršnjaka, regresije u ponašanju…

Dijete može iskazivati sve ili samo neke od navedenih reakcija ovisno o njegovoj dobi,  kognitivnim kapacitetima, individualnim osobinama, prethodnim iskustvima suočavanja s uobičajenim  životnim frustracijama, o uvjetima u kojima dijete živi, o tome je li mu pružena podrška.

Neka djeca mogu ostavljati dojam mirnoće i djelovati kao da nemaju nikakvih poteškoća. No kako rastu, načini na koje se odnose prema drugima i sudjeluju u odnosima često odražavaju osjećaje povezane s razvodom roditelja.
   

PODRŠKA DJETETU

Budući da su predškolska djeca ovisna o odraslima i tijekom procesa razvoda roditelja trebaju pomoć odraslih i  drugih prirodnih pomagača: roditelja, drugih bliskih članova obitelji, odgojitelja, vršnjaka.

Ništa ne može ukloniti djetetove teške osjećaje u kratkom vremenu ali možemo mu pomoći:  – da razumije nastalu situaciju
- da je prihvati i
- da joj se prilagodi.

Kako?
- Pružati osjećaj sigurnosti, prihvaćenosti i pripadnosti. Kontinuitet dolaska u vrtić, stalnost odgojitelja koji o njemu brinu, dnevne rutine, poznata struktura dana, predvidljivost događaja u bližoj budućnosti – sve su to sigurnosni preduvjeti koji djetetu vraćaju izgubljeni osjećaj ravnoteže i stabilnosti. Osobita pažnja i razumijevanje trebaju mu kod odvajanja od roditelja pri dolasku u vrtić ili ako se tijekom dana u odgojnoj skupini dogode očekivane a osobito neočekivane promjene.

- Iskazivati ljubav, ohrabrenje i pohvale bez pretjerane popustljivosti i pretjeranog zaštićivanja. Dijete treba aktivno slušati i čuti što nam ima za reći.

- Oslobađati mogućeg osjećaja krivnje i odgovornosti za razvod svojih roditelja. Dobro je potaknuti razgovor o granicama djetetove moći osvještavajući mu činjenicu da ne može ništa učiniti da bi se situacija promijenila, da je razvod nešto što je između tate i mame i nema nikakve veze s djetetom.

- Osvješćivati djetetu njegova prava: da ima pravo postavljati pitanja o tome što se događa u obitelji, pokazivati svoje osjećaje na svoj način, pričati o svojim brigama s kim želi ako to želi, zaštiti se na način da ne mora prenositi poruke roditeljima i da ne mora slušati kad govore ružne stvari jedno o drugome.

- Biti emocionalno dostupni djetetu, pružati mu pažnju, strpljenje i okruženje sigurnosti  i poticajnosti u kojem će moći slobodno izražavati svoje osjećaje budući se neizraženi i potisnuti osjećaji nagomilavaju i ostaju u djetetovom tijelu, te mogu dovesti do smetnji i emocionalnih poremećaja. Načini koji mogu otvoriti vrata u djetetov unutrašnji svijet, a koji su ujedno i izlazi za dijete putem kojih, samo i uz našu pomoć, može prorađivati svoje osjećaje i iskustva su:
- igra i način na koji se dijete igra
- reakcije, promjene u djetetovom ponašanju
- djetetovi crteži, slike…
- fotografije iz života obitelji, poticajne fotografije iz časopisa
- prigodne priče, slikovnice
- djetetova pitanja
- didaktički materijali (kutija puna osjećaja…)
- ples, tjelesne aktivnosti.

Da bi odgojitelji mogli pružati podršku djetetu, trebaju znati:
- koje su potrebe djeteta u procesu razvoda
- koje su očekivane reakcije djeteta na razvod
- informacije o tome što dijete zna o razvodu roditelja
- kakva su djetetova ranija iskustva nošenja s uobičajenim svakodnevnim stresovima i
frustracijama

PODRŠKA RODITELJIMA

Zbog prevelikog stresa i preplavljenosti i zaokupljenosti svojim osjećajima roditelji koji su u procesu razvoda mogu imati smanjen kapacitet za razumijevanje djeteta i njegovih potreba. Važno je s roditeljima razviti odnos povjerenja i pružati podršku, ali biti neutralan i ne svrstavati se ni na jednu stranu. Interes odgojitelja i stručnih suradnika treba ostati na problemu, usredotočiti se na dobrobit djeteta i ne uplitati se u druge odnose u obitelji.

KADA TRAŽITI POMOĆ

Pružanje podrške djetetu kojem se roditelji razvode i roditeljima u procesu razvoda zahtjevan je  zadatak. Odgojitelj  ne treba biti terapeut i valja znati procijeniti kada problem nadilazi osobnu stručnu kompetenciju, te kad i od koga potražiti pomoć. Svakako se preporučuje potražiti pomoć za djecu ukoliko je do razvoda njihovih roditelja došlo u osobito stresnim i nepripremljenim okolnostima ili ukoliko je razvod popraćen i nekim drugim stresovima i traumama (npr. nasilje u obitelji).

U procesu razvoda roditelja dijete treba:

• sigurnost
• ljubav i osjećaj da je vrijedno ljubavi
• osjećaj prihvaćenosti i poštovanja
• informacije o tome što se događa u obitelji
• strpljenje odraslih za izražavanje osjećaja
• bliske ljude koji će odgovarati na njegova pitanja
• saznanje da nije odgovorno za razvod roditelja
• mogućnost razmjene iskustava
• vrijeme u kojem  će prihvatiti činjenicu da je život sada drugačiji
• osjećaj da je sposobno
• imati vrijeme za sebe i svoje interese

Razgovarajući s djetetom najvažnije je pokazati empatiju, stvoriti osjećaj sigurnosti, ne gajiti lažne nade, dati odgovore koje znate i iskreno priznati ono što ne znate.  Važno je „ne gurati“ dijete da govori o onome o čemu ne želi govoriti i „ne kopati“ po njegovoj nutrini ako dijete ne pokazuje spremnost za to.

Pripremila:
Ivanka Jukić Lušić, psiholog